Šta je pojačalo klase D?
Iako bi odgovor mogao stati u samo jednu rečenicu – prekidačko pojačalo, mi ćemo se pozabaviti detaljima. Za razliku od klasičnih linearnih pojačavača (npr klasa A, A/B) gde tranzistori rade u linearnom režimu, kod prekidačkih pojačala (D klasa) se koriste MOSFETi koji rade kao prekidači.

Zašto prekidačko, kada je zvuk “loš”?
Jedna od nesuglasica koja se često javlja kod audiofila – loše zvuči. To je donekle i istina koja ne važi za svaku D klasu, već za one sa najjeftinijom izradom. Zašto smo se mi opredelili za projekat – prekidačko pojačalo? Odgovor može stati u jednu reč a to je – efikasnost. Prilikom merenja ustanovili smo da su neke klase pojačavača efikasne svega 5%. Šta to u prevodu znači – da na 10W kojih uzmemo iz utičnice, 9.5W ide na toplotu a 0,5W ide u zvucnik. To i nije problem na maloj snazi, jer toplotu od 9,5W možemo disipirati u okolinu. Ali ako nam je cilj da isporučimo što veću snagu, na 1000W kojih uzmemo iz utičnice 950W ide na toplotu a 50W ide u zvučnik. Opet ćemo imati relativno glasan zvučnik (50Wrms je dosta, ako pričamo o visoko-osetljivom zvučniku) ali ćemo pored toga imati i grejalicu od 950W.
Cilj ovog projekta je da napravimo prekidačku D klasu I da izvučemo što veću moguću efikasnost iz sistema, na što manjoj površini PCB. Da ako uzmemo 10W, na primer 8W damo zvučniku a ne samo 0,5W. Time smanjujemo toplotnu disipaciju, rizike od pregrevanja i dobijamo više korisne snage na samim zvučnicima.
Osnove pojačala klase D
Pojačalo D klase radi u prekidačkom režimu. To znači da izlazni tranzistori rade u režimu uključeno-isključeno, i to je razlog zbog koga dobijamo visoku efikasnost (nisu u linearnom kao kod klase A/B). Ulazni signal se konvertuje u pravougaoni signal modulisanog širinom impulsa pomoću komparatora. U osnovi to znači da se ulaz kodira u radni ciklus pravougaonih impulsa. Nakon toga se pravougaoni signal pojačava a zatim se koristi niskopropusni filter da vrati originalni analogni signal veće snage.

Uopšteno objašnjenje – ulazni signal se pretvori u “kod”, nakon toga se taj “kod” pojača, i nakon toga se dekodira nazad i prosledi na zvučnik. Hajde da to i realizujemo.
Modulacija širine impulsa
Ulazni signal je naizmenični AC signal. Potrebno je da ga transformišemo u pravougaoni signal da bi smo izvršili pojačanje. Na koji način to realizujemo? Ulazni signal (promenljiva sinusoida) se transformiše u pravougaoni konstantnim upoređivanjem sa trougaonim signalom.
Na pozitivnom vrhu sinusnog signala, radni ciklus pravougaonog impulsa je 100%. Na negativnom vrhu sinusnog signala radni ciklus pravougaonog impulsa je 0%. Učestalost (frekvencija) trouglastog signala je velika (u kHz opsegu) kako bismo mogli da “vratimo” naš izvorni signal kasnije. Želimo da trougaoni signal ima frekvenciju najmanje 10 puta veću od maksimalnog opsega koji ljudsko uho može da čuje. Dakle 20kHz x 10 = min 200kHz.
Sprovodimo realizaciju projekta “prekidački pojačavač – D klasa” u najjednostavnijoj izvedbi. Koristimo single-supply napajanje, iz razloga jer su mnogo jednostavnija i učestalija.

Kreirali smo trougaoni impuls frekvencije 183kHz koristeći oscilator. Na osciloskopu prikaz signala izgleda ovako. Sada trebamo dovesti ulazni signal – sinus (pesmu) i porediti ga sa ovim signalom. Međutim, imamo problem. Kakav problem? Ulazni signal treba da se poredi sa trougaonim signalom. Ali trougaoni signal osciluje između 2V i 8V (oko 5V) dok ulazni signal osciluje od +1V do -1V. Slika u nastavku:

Na slici vidimo da nam ulazni signal osciluje od +0.75V do -0.75V oko nule. Dakle nije moguće da poredimo dva signala koja osciluju oko dve različite ose. Obzirom da koristimo single-supply napajanje (jednostruko), to znači da nemamo negativni spektar (napajanje 0-12V npr, nema ispod nule) i to znači da od dva rešenja: da podignemo sinus u pozitivan spektar ili da spustimo trougao oko nule biramo ovo prvo – da podignemo ulazni signal na offset 5V kako bi mogao da se poredi.

Uspešno smo podigli ulazni signal da osciluje oko 5V ose i sada imamo dva uporediva signala. Trougao 2-8V i ulazni sinus 4-6V. Namerno je stavljeno da ulazni sinus bude slabiji od trougla, zbog duty-cycle-a, o tome više reči u daljem tekstu.
Nakon što smo poravnali oba signala na 5V osu, red je da ih dovedemo na komparator i uporedimo međusobno – pretvorimo u naš “kod”.

Nakon poređenja, izlaz sa komparatora izgleda ovako. Imamo “kod”, tačnije naša pesma je pretvorena u pravougaoni impuls frekvencije 193kHz na napajanju 0-12Vdc. I sada se verovatno pitate dobro ali kako taj kod nosi moju pesmu? To je vezano za duty-cycle koji je promenljiv. Kada signal ne postoji (miruje, ravna linija, offset 5Vdc) duty cycle je 50%. Kada pustimo sinusni signal određene frekvencije duty cycle počinje da se menja (0-100%). Koliko brzo – zavisi od ulazne frekvencije.
Sada dolazimo do glavnog razloga zašto kupovne D klase zvuče šuplje, a razlog je jer proizvođači jeftinih modula koriste jeftina napajanja sa lošom filtracijom, i nisku frekvenciju prekidanja. Upravo to se i desilo prilikom naših testiranja.

Dakle prilikom svakog uključenja komparatora koristeći loše filtrirano napajanje, a i zbog EMI smetnji samog kola, dobijamo da ulazni signal izgleda zaprljano. Ako takav signal šaljemo dalje na izlazne tranzistore, oni su osuđeni da u jednom trenutku pregore zbog tih oscilacija. Ulazni signal mora da bude perfektan, ravan, i bez ringing-a. To rešavamo (za sada) kvalitetnim ulaznim napajanjem.
Pojačanje signala
Nakon kodiranja ulaznog signala sledi glavna stvar – pojačanje. Taj ulazni signal moramo pojačati, pa dekodirati i poslati na zvučnik. Kako se realizuje pojačanje? Komparator je slab da “vozi” izlazne tranzistore i iz tog razloga koristimo “drajver” – čip koji u suštini prosledi isti signal na baze izlaznih tranzistora, samo je sposoban da isporuči veću struju.

Slikovni prikaz dešavanja u kolu na izlazu iz komparatora. Morali smo da pređemo na jači osciloskop, koji može da meri dva signala istovremeno. Dakle izlaza iz komparatora imamo dva – jedan je neinvertujući, drugi je invertujući. Oba izlaza prosleđujemo na sam drajver, koji prosleđuje taj isti signal na baze izlaznih tranzistora. Izlazni signal izgleda kao na slici. Na prvi pogled čovek bi rekao da je savršen signal – jedan tranzistor se isključi, drugi uključi i to sve funkcioniše super. Međutim… Kada smo to povezali i pustili pod napon, izlazni tranzistori su se u trenutku pretvorili u oblak dima, iako je sve izvođeno u strogo kontrolisanim uslovima i u CC režimu rada napajanja sa ograničenjem na 1A. Zašto?
Dead-Time
Prebacivanje mosfeta se ne vrši trenutno.Vreme uključivanja tranzistora se može preklopiti stvarajući vezu niske impedanse između pozitivnih i negativnih šina napajanja. To uzrokuje pojavu impulsa velike struje kroz same mosfet-e što uglavnom dovodi do kvara.
Da bismo ovo sprečili potrebno je da ubacimo Dead-time između dva signala tj. između dva MOSFETa visoke i niske strane kako bi ih sprečili da se uključe istovremeno.
Ali sve izgleda normalno na osciloskopu?

Izgleda dok se signal ne uveliča dovoljno. Kada uveličamo signal dovoljno vidimo da postoji jedan jako jako mali deo između isključenja prvog i uključenja drugog tranzistora. Tačnije prvi se još nije isključio, a drugi kreće da se uključi i na taj način kratkospaja plus I minus napajanja. Iako je frekvencija signala 200 kHz dakle 200 hiljada puta u sekundi, period 5 mikrosekundi, a ovaj trenutak je jedan deo perioda, dakle nanosekundu se oni spoje. Dovoljno da izazove spaljivanje izlaznih mosfeta.

Pokušali smo na razne načine da uradimo dead time, I na kraju smo uspeli. Iako izgleda na signalu da se i dalje po malo preklapaju, izlazni tranzistori nisu spaljeni jer je struja kroz njih ovaj put kontrolisana. Ivice su postepeno uključivanje a naglo isključivanje, za razliku od prethodnih naglih isključivanja.

Kada smo uskladili Dead-time na pristojan nivo, izlazni tranzistori su ostali hladni pri uključenju. Dakle sve mirno, stiže lep napon na baze, dovodimo napajanje za same tranzistore. Koristili smo jake drajver čipove koji mogu da tolerišu ulazni napon 0-600Vdc. Testiranje vršimo sa 12Vdc i postepenim pojačavanjem napona, da vidimo kako se pojačavač ponaša u različitim uslovima.


Pokrenuli smo pojačavač, i počeo je da svira pesmu na izlazu. Ovoga puta nešto duže nego prethodnog i opet se pretvorilo u oblak dima. Zašto sada kada je Dead-time kontrola normalna?
Zbog fluktuacija u samom napajanju. Prekidačko pojačalo mora imati na sebi zaštitu od visoko-frekventnih impulsa koje pravi i šalje ostatku sistema. Mi nismo koristili EMI zaštitu već ga spajali direktno na napajanje. Njegovi interni kondenzatori nisu uspeli da ispeglaju napon na bazama, pa je ringing izazvao pregrevanje u izlaznim tranzistorima. Nakon stabilizacije dodatnim kondenzatorima izlaz je opet miran, samo ovoga puta miran, hladan, stabilan, a još svira.

Nakon korišćenja LC filtera na izlazu i dekodovanja samog pojačanog signala vidimo da je izlazni signal čist sinus, pojačan, spreman za zvučnik. Međutim… Pošto koristimo jednostruko napajanje 0-12Vdc sinus nam osciluje između 0 i 12Vdc (sredina 6Vdc). To znači kada zakačimo zvučnik, membrana se fiksno pomeri u jednu stranu i onda svira. To stvara problem jer DC napon kroz zavojnicu zvučnika izaziva struju da teče kroz nju, a zvučnik se ne pomera, dakle grejanje zavojnice. Par sati rada u tom položaju i više nemamo zvučnik. Potrebno i neophodno je podesiti offset 0Vdc na izlazu samog pojačala. Na koji način to možemo uraditi?
- Koristeći dualno napajanje sa center tap transformatorom gde je offset 0Vdc, ali to menja topologiju izrade samog pojačavača – već smo ga izradili na jednostrukom (ulazni offset 5Vdc);
- Koristeći LC skretnicu na izlazu gde kondenzator uguši jednosmernu komponentu, ali istovremeno i odseče niske tonove. Može se koristiti za visokotonce, ali opet nije optimalno resenje. Obzirom da mi pravimo pojačalo velike snage za subwoofer, i ta opcija otpada;
- Koristeći BTL topologiju (2 x half bridge) gde se zvučnik ne spaja između izlaza jednog para tranzistora i mase već između dva para izlaznih tranzistora. Na taj način zvučnik vidi diferencijalni izlaz i dobijamo offset 0Vdc, a dodatno rasterećujemo termalno ova dva tranzistora dodavanjem druga dva.


iIzlazni PWM spušten sa pozitivnog spektra na pozitivno-negativni spektar, offset 0Vdc. Sledi faza povećavanja napona, da vidimo koliko maksimalno snage možemo izvući iz našeg prekidačkog pojačala, to jest dok tranzistori fizički mogu da izdrže taj napon.
Nakon što smo uspešno testirali sa naponom do 60Vdc (diferencijalni izlaz na zvučnicima +-60Vdc, dakle na 4oma zvučniku maksimalna izlazna snaga 900W) prelazimo na jače tranzistore koji mogu da izdrže veći napon, veću struju, za veću izlaznu snagu. I… Dolazimo do novih problema.

Stavljeni novi izlazni tranzistori, koji mogu da trpe napon do 600Vdc i prilikom napajanja od 15Vdc vidimo rupe u signalu. Zbog čega se javljaju te “rupe”? Specifikacije izlaznih tranzistora moraju tačno odgovarati specifikacijama kola. Nije moguće uzeti bilo koji jači tranzistor i staviti jer će se desiti ova situacija. Samim tim grejanje i spaljivanje pri većem naponu. Moramo uskladiti Ciss (ulaznu kapacitivnost), Coss (izlaznu kapacitivnost), Qg (gate charge) kao i brzinu preklapanja samog kola kako ne bi dolazilo do ovoga.
Izlazni LC filter
Nakon što smo izabrali odgovarajuće tranzistore sa kojima nemamo Dead-Time Short-Rail delove, prelazimo na poslednji deo izgradnje – montaža tranzistora na aluminijumski hladnjak, i izgradnja LC filtera za pretvaranje nazad PWM impulsa u audio format.

Izabrali smo kalem i kondenzator odgovarajućih induktivnosti i kapacitivnosti i dobili lep zvuk na izlazu. Ali izlazni kalem je dostizao za par minuta temperaturu od preko 100°C, i nismo uspeli da izvučemo veliku struju na samom zvučniku zbog histerezisnih gubitaka. Sledi testiranje sa većim kalemom i jačim feritom.
Članak je u procesu izrade. Molimo Vas za strpljenje.


Fotografija izrađenog pojačala na pločici 50x100mm.
Zabranjeno kopiranje i umnožavanje tekstova i fotografija i postavljanje na druge lokacije.














































